Prirodno-Geografske odlike Maroka
Published on Feb 23, 2016
No Description
MORE DECKS TO EXPLORE
PRESENTATION OUTLINE
Prirodno-Geografske odlike Maroka
Matematičko-Geografski položaj Maroka
Photo by aenimation
U širem geografskom pogledu Maroko se nalazi na sjevernoj hemisferi. Državni teritorij zahvata krajnji sjeverozapad afričkog kontinenta, u regiji Magreb.
U geografskom koordinatnom sistemu Maroko se nalazi između 27˚ i 35˚ sjeverne geografske širine i 1˚i 13˚ zapadne geografske dužine. Najsjevernija tačka je Jebel Moussa 35˚ 92" N i 5˚ 40" W. Najjužnija tačka je Guelmin Essemara 27˚ 67" N i 8 67" W.Najistočnija tačka se nalazi u pokrajini Ishe 32˚ 52" N i 1˚ 00" W.
Najzapadnija tačka je Layoune 27˚ 66" N i 13˚ 17" W.
Photo by Monja
Maroko je država u sjeverozapadnoj Africi, u regiji poznatoj kao Magreb (arap, zapad). Zahvata površinu oko 446 550 km². Zapadnu granicu Maroka predstavlja Atlantski okean na dužini oko 3000 km. Sjevrna granica je omeđena Mediteranom te španskim enklavama Ceuta i Malilla, na istoku i jugoistoku sa Alžirom te na jugu sa teritorijom Zapadne Sahare.
Photo by Michele Pelosi
Zbog svog specifičnog geografskog položaja, Maroko je mediteranska zemlja jer izlazi na Mediteran sa granicom od 500 km. Također je i atlantska zemlja jer na zapadu graniči sa Atlanskim okeanaom u dužini od 3000 km. Zbog velike prostorne zastupljenosti planinskog masiva Atlasa, Maroko se često naziva i atlaskom zemljom.
Photo by fabiogis50 disgusted but back!!!
Geološka građa Maroka
Photo by Banco de Imágenes Geológicas
Geologija Maroka je izuzetno raznolika, čuva vrlo dug geološki period od Arhaika do danas. Prekambrijska i Paleozojska geologija bilježi veliki broj orogenih događaja, i postepeno kretanje Afričke ploče sa pozicije u blizini Južnog Pola u Ordoviciju do tropa u Karbonu. Zatim krajem Karbona i početkom Perma faze deformacija su vrlo slične Hercinskoj/ Varicijskoj deformaciji u Evropi (i ako je na posebnom kontinentu u to vrijeme).
U periodu između Perma raspada se Pangea i Alpske deformacije Tercijara. Maroko je bio na južnoj margini Tetis okeana, a time i odvojen od Evrope uskim, ali značajnim okeanom. Tokom Trijasa i Rane Jure , pravcem sjever-jug bilo je prošireno formiranje sedimentnih bazena od kojih su se taložile stijene koje danas čine Atlaske planine.
Photo by Grand Canyon NPS
Parcijalno zatvaranje Tetisa (ostavljajući Mediteran) u toku Tercijara uzrokovano tektonskom kompresijom izazvalo je fazu izdizanja planina, što je rezultiralo deformacijama unutar Rifa i pokretanje Atlasa. Na to je utjecalo kretanje Afričke megaploče ka sjeveru, koje je izazvalo subdukciju te orogenezu Atlaskih planina. Trenutno Atlas čini sjevernu granicu pustinje Sahare i unutrašnjeg Maroka u kojem dominiraju mnogi erozijski i sedimentološki procesi.
Photo by PetrifiedForestNPS
Marokanske geološke regije
Gorje Rif
Rif gorje je regija na sjeverozapadu Maroka, gdje dominiraju mezozojske i kenozojske sedimentne stijene koje se pružaju prema jugu i pripadaju Alpskom orogenu. Ovo je vrlo slična geologija dijelovima južne Španije i djelimično njihov nastavak. Razlog što je ova regija od Španije odvojena morem, a ne visokim planinama je kolaps litosfere i dodatna izostatička slijeganja.
Photo by l'Ours
Mezeta
Sastoji se od deformisanih paleozojskih i prekambrijskih stijena sa djelimičnim tankim slojem stijena iz Mlađe krede. Mezeta se može podijeliti u dva područja Zapadna Mezeta, koja se pruža uz obalno područje Atlantika do Visokog Atlasa, i Istočna Mezeta, smještena između Srednjeg i Visokog Atlasa. Zapadna Mezeta pokriva područje između mediteranskog Rifa i Atlasa. Ovaj dio formira ravnu zemlju sa malo izloženosti. Permzozojski slojevi su djelimično prekriveni tankim marinskim karbonatima kredne i tercijarne starosti, koji su deponovani duž Tytan granice
Photo by keltikee
Atlas
Planine Atlasa oblikovane su u pojasima koji formiraju jugozapadni i sjeveroistočni vjenci. Deformacija je tipična, formirana od potiska visokih proporcija sličnih onima viđenim u spoljašnjim područjima evropskih Alpi. Postoji vrlo malo ili nimalo metamorfizma povezanih sa ovim deformacijama. Na pojedinim mjestima postoje velika područja paleozojskih temeljnih stijena i većina ih je iz doba Mezozojka. Na istoku Maroka, Atlas se može podjeliti na sjeverni Srednji Atlas i južni Visoki Atlas, koji je podjeljen Mezetom
Photo by PetrifiedForestNPS
Srednji Atlas sadrži tipične masivne Mezozojske i Tercijarne Carbonate, dok je crni škriljac sa fosfatom prisutniji na većim nadmorskim visinama. Vapnenci su učestali šumoviti ili okršeni. U jednoj regiji, postoje relativno rasprostranjeni paleozoični bazaltni vulkanski ostaci. Ovaj fenomen je zbog malih čepova lave koji se nalaze na vrhovima i vjerovatno potiču iz Paleozojka kada su nastale paleozojske doline.
Međutim, Visoki Atlas sadrži značajna područja Trijaskih stijena i ispod njih paleozojske temelje u zapadnom Maroku, dok na istoku stijene su većim dijelom iz doba Jure. Dalje prema južnom dijelu ovog pojasa, tipični su hemipelagijski ili pelagijski karbonati. Oni čuvaju jako čistu cikličnost na različitim skalama, zahvaljujući orbitalnim silama.
Photo by trishhartmann
Anti Atlas i Sahara
Južno od planina Atlasa, slabije deformisane paleozojske i proterozojske stijene su dominantne, sa tankim prekrivačem Trijasa. Južna ivica područja Atlasa označava kraj jurske sedimentacije i dalje prema jugu trijaske i jurske stijene izčezavaju.
Anti-Atlas čine predjeli koji su ispunjeni blago presavijenim i ispucalim stijenama Karboniferijusne ere, a možda i stariji pa se pretpostavlja da su deformisani tokom hericjansko varcijanske faze. Prema zapadu, ove stijene formiraju planinski predio koji se prostire paralelno sa Atlasom, ali na istoku zemlja je nizijskog reljefa.
Photo by gbaku
U zapadnom Anti-Atlasu, postoje stijene sa naručito izloženim odjeljcima koji potiču iz proterozoika i kambrija. Kambrijske i ordovicijske stijene su dominantne na otvorenim obalskim muljanicima i pješčarima. Ovo je tipično za obale zapadne Engleske i Welsa kao i za neke dijelove sjevernog pola, što govori da možda u ordoviciju Maroko i ovi dijelovi su bili jako blizu.
Silurske stijene su prisutne ali su devonske stijene jako više zastupljene i dominantnije su sa karbonatima (sabiokatalističkim ) vapnencom u nižem devonu. U gornjim slojevima nailazimo na krečnjak i škriljac iz gornjeg devon
Photo by 16:9clue
Kvartarne nemorske Sedimentacije
Opsežne naslage Kvartarnih naslaga su dosta prisutne širom Maroka. Na sjeveru se nalaze aluvijalne lepeze koje dolaze sa planina Atlas, i fluvijalni depozit. Dalje na jugu su zastupljene aluvijalne lepeze uvada i eolske pješčane dine . Eolske dine su daleko više proširene u Maroku nego bilo gdje drugo u Sjevernoj Africi, gdje se nalazi mali erg u blizini Merzouge. Erg je okružen liticama i kao takav podložan je utjecaju kompleksnih vazdušnih struja. U ovom dijelu Maroka zastupljene su velike zvjezdane dine , sa manjim dinama u ergu, koje se nalaze širom pustinjske ravnice.
Photo by sjrankin
Reljef Maroka
Photo by bortescristian
Najveći dio kraja čine atlaske planine, koje u osnovi pripadaju planinama tercijarnog nabiranja, pa su pretežno sastavljene od mlađih sedimenata mezozojske i tercijarne starosti. Pojedini dijelovi ovog kraja bili su zahvaćeni i starijim nabiranjima, pretkambrijskim, kaledonskim (staropalezojski) i hercinskim (mladopaleozojskim) , pa na površinu mjestimično izbijaju starije stijene kristalaste podloge ili paleozoijskog sedimentnog pokrova. Starije stijene nalaze se pretežno uz sredozemnu obalu ili pak u zapadnom dijelu unutrašnjih planina. Reljef karakteriziraju izdužene i paralelne borno-navlačne planine koje se pružaju u pravcu sjeveroistok- jugozapad. Izdvajaju se dva glavna planinska niza.
Photo by juliamaudlin
Uz sredozemnu obalu proteže se telsko-firski niz, a u unutrašnjosti pojas viših planina, koje sežu od zaljeva Mala Sirta u Tunisu do atlantske obale u Maroku. Navedena dva planinska niza odvaja zona visokih ravnjaka i kotlina. Pretežno je sastavljeno ili od jako poremećenih starijih stijena (u podučjima starijeg nabiranja) ili pak od horizontalnih slojeva mlađih sedimenata, koji su ispunili međuplaninaske prostore nakon njihova nabirnja.
Photo by Ken Lund
Tell ( Telski Atlas ) čini veći dio obalnog planinskog niza, odnosno čitav njegov dio istočno od ušća rijeke Moulouje. Srednje je visine ( najviši vrh Duj djura 2308 m ), ali je u najvišim i kršovitim dijelovima divlji i neprohodan. Stara kristalasta osnova izbija na površinu uz sjeverni rub, gdje Tell strmo pada u more. Iste su građe i otoci , naročito otočje Galita. Najveći dio planine sastavljen je od jurskih vapnenaca, dok niži rub čine tercijarni vapnenci i lapori koji prelaze i u unutrašnjost.
Photo by stephen_clarky
Unutrašnji planinski niz najviši je u svom zapadnom dijlu, odnosno u Visokom Atlasu ( vrh Toubkal 4165 m ), koji zaprema centralni dio Maroka. U sastavu prevladavaju stare nepropusne stijene, pretežno graniti i paleozoiski škriljavci zahvaćeni hercinskim boranjem. Unatoč tipičnim planinskim područjima, najveći dio planine čine prostrani ravnjaci, koji na manjim visinam služe kao pašnjaci. Visoki Atlas važna je hidrografska i klimatska granica između atlantske i saharske fasade Maroka.
Photo by Pauline Mak
Predgorje (Mezeta) sastavljeno je od granita i paleozojskih škriljavaca, koje u nižim dijelovima prekrivaju mlađe mezozojske i tercijarne stijene. Predgorje je bogato fosfatima. Prema atlantskoj obali prelazi u obalnu nizinu sastavljenu od tercijernih stijena i riječnih naplavina. Pliocenski sedimenti izbijaju na samu obalu koja je na takvim mjestima dosta strma.
Između Srednjeg Atlasa i Rifa nalazi se niži prijevoj koji spaja dolinu Moulouje i rijeke Sebu mediteranski i atlantski dio Maroka. Istočnije od izvorišnih dijelova Moulouje i Vadi Seoura nastavlja se samo Visoki Atlas koji ovdje čini prostran Istočno-marokanski ravnjak.
Photo by ianduffy
Klima Maroka
Photo by davedehetre
Na klimu Maroka veliki utjecaj imaju nekoliko prirodnih faktora a to su: geografski položaj, akcijski centari i reljef. Maroko zauzima područje između Atlantika na zapadu, Mediterana na sjeveru i Sahare na jugoistoku. To je prostor stalnog prelaska umjereno toplih zračnih masa iz tropa i polarnih masa sa sjevera. “U zimskoj polovici godine od odlučujućeg su klimatskog zanačaja polarne zračne mase, a u ljetnoj polovici godine tropske” ( Crkvenčić I. 1979 ). Također, reljef igra veliku ulogu u formiranu klimatski prilika Maroka. Rif gorje na sjeveru i Atlaske planine koje zauzimaju veći dio Maroka koje se pružaju pravcem jugozapad-sjeveroistok i predstavljaju veliku prirodnu barijeru odnosno modifikuju i ublažavaju hladne zračne masa sa sjevra i vruće Saharske vjetrove sa jugoistoka
Photo by johnb/Derbys/UK
Poseban utjecaj ima Azorski anticiklon i to tokom hladnijeg razdoblja godine. S obzirom na gore navedenu, klimu Maroka možemo podijeliti na četiri klimata:
1. sredozemni ( Cs )
2. stepski ( Bs )
3. planinski
4. pustinjski ( Bw )
Photo by beninfreo
Mediteranska klima
Ovo područje sastoji se od obalnog Mediterana i zaleđine planinskog masiva Rifa do ( 2000 m). Na istoku, u blizini alžirske granice teren se spušta do donjeg dijela Muluje. Klima je tipično mediteranska sa blagim zimskim temperaturama ( 10-12° C ) dok su ljeta topla i suha sa prosječnom temperaturom ( 24-26°C ). U brdovitom zaleđu padavine mogu da dosegnu maksimum do 1000 mm godišnje sa snijegom i niskim temperaturama u zimskom periodu. Međutim, postoji razlika između zapadnih i istočnih dijelova u količini padavina iz razloga što je zapadni dio više pod utjecajem atlanske depresije pa je vlažniji u odnosu na istočne dijelove.
Photo by jwpriebe
Klima atlanske obale
Na krajnjem sjeverozapadu Maroka uz uski obalni pojas odnosno prostor atlantske ravnice od Tangira na sjeveru do grada El Džedid na jugu, zahvata mediteranska klima atlanskog režima. Ovaj prostor ima nešto modifikovanu mediteransku klimu zbog velikog utjecaja Atlantika, odnosno hladne kanarske struje koja protiče pored zapadne obale Maroka. Iz ovih razloga kišna sezona počinje u oktobru i može trajati do maja na sjeveru. Ljeto je sunčano i suho što ne isključuje pojavu gustih magli i rose u jutarnjim i večernjim satima, što je sasvim uobičajno za ovo podučje.
Photo by Phil's 1stPix
Prijelazna mediteranska u pustinjsku klimu
Ova klimatska zona proteže se uz Atlansku obalu od grada Safi do Agadira na jugu te zahvata tokove rijeke Tensift, Sous i prostor Eussarije. Klima ovog područja jeste nastavak klime atlantske ravnice koja se sve više mijenja idući prema jugu gdje slabi utjecaj Atlantika ,a jača utjecaj vruće Sahare. Ukupna količina padavina u Safi iznosi 350 mm, 290 mm u Essauri, a u Agadiru tek 250 mm. Kišna sezona je kraća od šest mjeseci, padavine uglavnom koncentrisane od novembra do marta. Pojava magle i rose su, također, karakteristične i za ovaj klimat.
Photo by Grand Canyon NPS
Stepska klima
Područje ove klime ima oblik polumjeseca koji se prostire od Fesa na sjeveroistoku do Marakeša na jugozapadu. To je prostor ravnica i visoravni Sais, Chaouia, Abda Haouz. Ovaj prostor može se, zapravo, podijeliti u dva klimata, na jugu je polu sušna, a na sjeveru je vlažnij klimat, koji više liči klimatu sjeverne Atlanske ravnice. Kišne padavine najbolje pokazuju razliku između ovih dijelova. Fes i Meknes prosječno imaju oko 500- 600 mm padavina. Taj iznos pada dramatično na 300 mm južno od Setat uključujući 250 mm koliko ima Marakeš.
Photo by kevin dooley
Kontinentalna klima
Srednji i Visoki Atlas su planinski lanci u Maroku, koji se pružaju u smjeru jugozapad-sejveroistok, sa nadmorskom visinom od 2500 m do preko 4000 m. Ove planine predstavljau prirodnu barijeru između Mediterana i Maroka sa jedne strane i Maroka i pustinje sa druge strane. Mada tokom zimskog dijela godine veliki utjecaj imaju zračne struje sa Atlantika i Mediterana dok je tokm ljeta jači utjecaj Sahare. Srednji Atlas godišnje prima od 1000 mm do 1500 mm padavina ( Irfane 1200 mm) , Visoki Atlas dobije od 600 mm do 900 mm godišnje osim zavjetrenih strana, gdje je količina padavina dosta manja i iznosi oko 400 mm godišnje
Photo by jenny downing
Prelazna pustinjska u kontinentalnu klimu
Ova klima zahvata područje oko Anti Atlasa te predsaharsku dolinu. Klima je pustinjska sa planinskim utjecajem. Prosječna količina padavina kreće se od 100 mm do 200 mm ( 120 mm Ouarzazete). Amplituda temperatura na godišnjem nivou je velika i iznosi oko 16˚C . Minimalna i maksimalna prosječna temperatura kreće se od 1˚C do 17˚C zimi i 21 do 40 tokom najtoplijih mjeseci ljeti. Sa porastom nadmorske visine povećava se kontinentalnost pustinjske klime tako da je manje sušna i niže su joj temperature nego u pustinjskom klimatu, posebno se to osjeti zimi. Stepa je jedina vegetacija u ovom prostoru osim dolina i vadija gdje su se razvile oaze sa svojom vegetacijom ( Vadij Dades )
Click to add some text.
Photo by Garry - www.visionandimagination.com
Pustinjska klima
Ova zona nalazi se južno od Atlaskog masiva. Klima je tipično pustinjska. Padavine su neznatne i ne prelaze 100 mm na godišnjem nivou, ( 61 mm Zagra, 59 mm Merzuga I 33 mm Dakhla ). Minimalne i maksimalne prosječne temperature kreću se od 3,8˚ C do 20,3˚ C. U Durandu najhaladniji mjesec ima temperaturu od 25,1˚ C, a 42,4 C u najtoplijem ljetnom mjesecu. Na Atlanskoj obali temperature su dosta niže i iznose oko 18˚ C zimi, ljeti do 23˚ C. Pustinjske noći znaju biti vrlo hladne tokom zime. Pustinjska klima je sunačana tokom cijele godine. Vegetacija je vrlo rijetka ovdje uglavnom dominiraju ergovi i hamade ( pjeskovite i kamene pustinje )
Photo by Pat McDonald
Hidrografija Maroka
Photo by Michael Matti
Maroko ima najrazvijeniju hirografsku mrežu u sjevernoj Africi, koju čine mnoštvo povermenih i stalnih vodenih tokova kojim obiluje ova zemlja. Na formiranje hidrografije Maroka veliki utjecaj imaju mlado nabrani planinaski vijenac Atlasa i Rifa. Atlas je glavno izvorište svih većih riječnih tokova. Veliki značaj za hidrografjiu imaju Mediteransko more kao i Atlantik koji predstavljaju sjevernu i zapadnu granicu ove zemlje. Rijeke Maroka uglavnom se mogu podijeliti u tri sliva: atlanski kojem pripada oko 70 % riječnih tokova, mediteranski i endorječni na području Sahare u kojem se voda gubi usljed ekstremno visokih temperature (evapotranspiracija) . Hidrološki režim je dosta nepravilan tokom godine.Većina rijeka vodu dobijaju od zimskih padavina i od topljenja snijega sa atlaskog gorja, zbog toga rijeke tokom ljeta imaju znatno manji proticaj, a neke čak i presuše
Photo by Stuck in Customs
Atlantski sliv zahvata oko 70 % vodenih tokova. U njega se ulivaju rijeka Sebou, Oum er rebia, Tensift, Sous, Burger, Dades i Dra . Mediteranskom slivu pripadaju slijedeće rijeke: Lukas, Moulouja koja je i najduža rijeka sa stalnim vodenim tokom. Endoriječnom slivu pripada nekoliko periodičnih rijeka Guir.
Photo by www.mariorubio.com
Oum er Rebia
Oum er Rebia (arapski “Majka proljeća” ) glavna je rijeka centralnog Maroka. Izvire u središnjem Atlasu (1800 m nadmorske visine),zahvata površinu od 50.000 km², teče uglavnom prema zapadu, na dužini od 550 km i ulijeva se u Atlanski okean, blizu Azemoura. U gornjem toku Rijeka je dosta brza i divlja, dok je u srednjem i donjem toku mirna. Er Rebia svojim radom se duboku urezala u stijene i tako formirala vise klisura i vodopada koji su atrakcija za turiste. Er Rebia nije plovna, ali je jako buična te glavni je izvor el. energije, a koristi se za navodnjavanje.
Photo by fchmksfkcb
Sebou
Sebou, je rijeka sjevernog Maroka. Njome se odvodnjava jedan dio Atlasa i priobalna ravnica Garba u Atlanski okean. Od svog izvorišnog dijela na Srednjem Atlasu, gdje se naziva Guingou, rijeka teče ka sjeveru do Fesa, a zatim ka zapadu do Atlanskog okeana. Dužina riječnog toka iznosi 450 km. Bazen Seboa je vodeći u proizvodnji maslina, riže, šećerne repe, limuna i grožđa u region. Pritoke su rijeka Rdom, na kojoj se nalazi hidroelektrana i rijeka Beth, na kojoj je nekad postojala hidroelektrana.
Photo by Carlo Err
Sous
Sous, rijeka također poznata kao i Vadi Sous. Nalazi se na jugu Maroka. Nastaje od nekoliko izvorišnih tokova u Visokom Atlasu i teče ka zapadu dužinom od 180 km do Atlanskog okeana gdje se ulijeva južno od Agadira. Njena aluvijalna ravan, zaštićena je od uticaja Sahare od strane Anti Atlasa. Jedna je od najplodnijih regiona Maroka. Ovdje se gaji voće, povrće, pamuk, šećerna trska i masline. Gradovi na rijeci su Tarudan, koji je tržišni sentar, i Agadir, trgovačka luka i ribolovačka baza.
Photo by Feffef
Uvadi Dades
Dades (Vadi Dades), rijeka u južnom Maroku. Nastaje na planini Visoki Atlas i teče ka jugu na dužini od 350 km kroz divlje klisure u Sahari, gdje se spaja sa rijekom Dra. Rijeka Dades je popularna turistčka destinacija. Dades je periodična rijeka koja ima vodu u svom koritu samo u zimskom periodu godine, dok tokom ljeta upotpunosti presuši pa se zato naziva Vadi (arap. suhe rijeke)
Dra, rijeka ima povremeni tok na jugu Maroka. Nastaje od dva izvorišna toka Dades i Imini na Visokom Atlasu. Teče ka jugoistoku do Tagaunita, gdje skreće ka jugozapadu formirajući veliki dio alžirsko-marokanske granice.
Photo by Heidi Schuyt
Tensift
Tensift, nalazi se u zapadnom dijelu Maroka. Nastaje od nekoliko izvora u Visokom Atlasu I teče ka zapadu n dužini od 260 km do Atlanskog okeana, južno od Safi. Riječna dolina Tensifta, ravnica Hauz, pretvorena je od bezvodne pustoši u poljoprivredni region, izgradnjom sistema za navodnjavanje i brana za hidroelektrane duž riječnog toka. Ovdje se gaji pšenica, masline, voće i povrće. Glavne pritoke su Čičauoe i N*fis. Najveći grad i poljoprivredni tržišni cenatr u dolini rijeke je Marakeš, dok je Safi luka.
Photo by davebloggs007
Moulouja
Moulouja, je glavna rijeka sjeveroistočnog Maroka. Nastaje na Srednjem Atlasu i teče kroz semiaridnu dolinu prema sjeveroistoku, na dužini od 515 km. Uliva se u Sredozemno more blizu granice sa Alžirom. Rijeka nije plovna, ali predstavlja veliki hidro potencijal, koristi se za navodnjavanje kao i za proizvodnju el energije. Na njoj je izgrađeno nekoliko hidroelektrana gdje se proizvodi struja, kako bi se obezbijedila el. Energija za sjeverni Maroko. Sliv rijeke Moulouje zahvata površinu od 74000 km². Udolini rijeke vršilo se vađenje olova i mangana.
Photo by dkilim
Klima zajedno sa vegetacijom posebno u Maroku ima veliki značaj za stvaranje zemljišta . ona se odlikuje svojim elementima kao sto su padavine, vjetar i temperature. Padavine daju zemlji vodu neophodnu za njemo formiranje i hranjive sastojke. Padavine se izlučuju na zemljinu površinu i dijele se na dio padavinski voda koje isparavaju, dio padavinskih voda koje otiču i dio voda koje zemljište upija. Vode koje zemlja upija omogućavaju stvaranje rastvora određenih materija. Vode koje otiču po površini rastvaraju samo djelimično materije zemljišta , dok najvećim dijelom uslovljavaju eroziu tj. spiraju mehanički zemljine čestice.
Photo by bertdennisonphotography
Temperature svojom visinom djeluju pozitvno na stvaranje zemljišta, jer ubrzava biološke procese u njemu, kao i razlaganje organskih ostataka koje vrši veoma brzo. Dejstvo vjetra se osjeća u smanjenju ili povećanju vlage (vode) kao značajnog faktora u stvaranju zemljišta. Tako npr. suhi vjetrovi isparavju vodu i smanjuju je, dok vlažni vjetrovi donose kišu i vodu.Uloga vegetacije ima također veliki značaj na stvaranje zemljišta. U drvenastim i zelenastim travnim vegetacijama stvara se humus koji ima veliki značaj u stvaranju zemljišta tj. Drvenaste zajednice dovode do podzoljavanja zemljišta, a zemljište do akumulacije humusa. Vegetacija, posebno drvenaste zajednice imaju veliki zančaj i u tome što štite pedološku podlogu od erozije
Photo by Collin Key
Tamno glinvito zemljište ( lapor, glina ) poznato takođe i kao Tiris. Ovo zemljište pokriva ravnice Šavija, Dukala i Abda, daje dobre prinose pšenice i ostale žitarice. Kad su padavine dovoljne može da zadrži dovoljno vlage i obezbjedi dobru pašu.
Hamri – svijetlo crvenkasto silikatno zemljište prostire se oko Meknesa i Fesa. Na njemu uspijevaju vinogradi, a može da donese i dobre prinose žitarica, iako ima loše svojstvo zadržavanja vlage.
Dhess – glavni tip zemljišta u Sebou bazenu. To je aluvijalno zemljište koje pruža osnovu modernoj marokanskoj poljoprivredi koja se navodnjava.
Ostali tipovi zemljišta koji su manje pogodni za poljoprivredu su: rmel – pjeskovito zemljište koje se nalazi u Mamora Forest regionu istočno od Rabata, kao i uz veći dio sjeverne obale.
Photo by jared
Biljni i životinjski svijet Maroka
Photo by Steven2358
Izvan pustinjskih oblasti, vegetacija Maroka podsjeća na vegetaciju Pirinejskog poluostrva. Velike površine pod šumama još uvijek se nalaze na vlažnim planinskim padinama. Vrste drveća koje su zastupljene su hrast plutnjak, zimzeleni hrast i listopadni hrast na nižim padinama, dok su na višim nadmorskim visinama zastupljeni jela i kedar, posebno na Srednjem Atlasu.
Photo by Franco Folini
U suhim planinskim područjima rasprostranjene su šume tuje, kleke, alpskog bora i jele. Istčno od Rabata nalazi se velika šuma hrasta plutnjaka- mamora. Eukaliptus, porijeklom iz Australije, uvezen je s ciljem pošumljavanja tokom francuske vlasti za vrijeme kolonijalnog perioda. Marokanska vlast osnovala je nekoliko velikih plantaža ovog drveta koje okružuje Mamora šumu. Južno od Esauira nalaze se nepregledne šume argana čiji plod nazivaju "marokansko zlato"
Photo by abdul / yunir
U sušnim i unutarnjim dijelovima velike površine pokrivaju patuljaste palme, čičmek drvo, trave i berberska smokva ( uvezena iz Amerike preko Španije u 16 vijeku) . Malo je prirodne vegetacije u pustinjskim oblastima istočno od planina, mada su hurme uvezene u Maroko jako davno, intezivno se gaje u pustinjskim oazama.
Photo by MarcCooper_1950
Životinjski svijet Kraljevine Maroko nije tako bogat kao svijet flore. Mnoge vrste životinja čije je stanište bio proctor maroka su nestale npr. Lavovi i neke vrste jelena koji naseljavaju zemlju postupno su izumrle. Danas tu postoje i druge vrste koje obitavaju na prostoru Maroka, kao što su: panteri, šakali, lisice i gazele. Tokom maja također mogu se naći sjevernoafrički gepardi. Iako znanstvenici nisu mogli uočiti mnogo geparda, lokalni nomadi potvrđuju njihovo postojanje na zemlji, ali sigurno u manjem broju.
Fauna je zanimljiva mješavina vrsta iz Paleoartičke regije i Afrike. Postoje neke vrste malih dorcas gazela. Jedini majmun pronađen u Maroku je maggot. Ugrožen je zbog stalnog sječenja šume. Najmanja lisica je pustinjska lisica čije stanište u blizini Sahare. Iz porodice pasa, nailazimo na psa sloughi , koji dolazi iz iste obitelji kao hrt i salukis.
Photo by Nitish Bindal Photography
Gušteri (Atlas dwarf – endemska vrsta) i skinkovi (ebner) mogu se naći na prostoru Sahare. Ovdje se, također, mogu spaziti više različitih vrsta ptica kao što su flamingos, pelikani, sokolovi, i druge vrste ptica, mali vrsta šišmiša, mapies, ševa, lastavice, Martins itd. Postoje tri vrste Divers - crveno grlo, crna grlo i velika sjeverna ronilac pronađen u Maroku. Kokošar i šumski orao su gotovo izumrli u Maroku. Atlantic i Sredozemno more su dom velikom broju životinja. Zbog krivolova, kao i zbog pretjeranog ribolova i zagađenja voda došlo je do smanjenja broja riba poput cipala, morske grede, Marlin, smuđa, škarpina, tuna i sabljarke.
Photo by $@!k@t
Maroko je država koja se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Afričkog kontinenta u regiji Magreb ( arap. Zemlja gdje zalazi sunce ). Zbog svog astronomsko-geografskog položaja, Maroko ima važnu ulogu u međunarodnom pomorskom saobraćaju. Povrišina Maroka iznosi 446 550 km².
Geološka građa predstavljena je mladim nabranim gorjem Rifa, koje je nastalo alpskom orogenezom, a sastoji se uglavom od fliša i vapnenaca te mlado nabranog gorja Atlas, koje se sastoji od jurskih vapnenaca, kristalastih skriljavaca, granita gnajsova. Maroko u geomorfološkom smislu predstavljaju planinski vijenci Atlasa i Rifa te prostorni ravnjaci koji su ispresjecani riječnim dolinama i pustinjskim platoima. Reljef je, uglavnom, brdsko-planinski zbog velike zastupljenosti atlaskog gorja koje se pruža pravcem sjeveristok-jugozapad kroz cijeli državni teritorij . Najviši vrh je Toubkal ( 4165 m), koji se nalazi u Visokom Atlasu.
Photo by Panegyrics of Granovetter
Na formiranje klime Maroka veliki značaj imaju tri različite geografske cjeline između koji se nalazi: Atlantika na zapadu, Mediterana na sjeveru te vruće Sahare na jugoistoku. Pored svega navedenog na oblikovanje klime Maroka veliki značaj ima i reljef. Klimu Maroka generalno možemo podijeliti na četiri klimata i to: sredozemni, planinski, stepski i pustinjski.
Maroko ima jako razvijenu hidrografsku meržu. Nju predstavlja više riječnih tokova koji se ulijevaju u atlantski ocean i Mediteran. Atlantiku ujedno pripada oko 70 % vodenih tokova, uglavnom je to zapadni i središnji dio Maroka. Sjeverni dio Maroka odvodnjava mediteransko more, dok treći istočni dio se gubi u saharskom prostoru usljed evapotranspiracije. Sebou je najduža Rijeka, čija dužina iznosi 550 km. Osim ove rijeke, tu su i Moulouja, Oum er- Ribia, Tensift, Sous, Dra, Burger te nekoliko periodičnih tokova ( Dades, Guir ).
Photo by Tone.64
Pedološke odlike Maroka predstavljene su kroz nekoliko vrsta zemljišta a to su: tamno glinovito zemljište, hamri - svijetlo crvenkasto zemljište, dhess- aluvijalno zemljište, rmel - pjeskovito zemljište, haroucha - kamenito zemljište, koje je ujedno i najrasprostranjenije u Maroku.
Photo by SuperCar-RoadTrip.fr
Vegetacija je bogata i raznolika. Dosta je slična vegetaciji Pirinejskog poluotoka. Tu možemo naći stepe, makije te šume hrasta plutnjaka, zimzelenog hrasta i kedar. U suhim planinskim predjelima rasprostranjene su šume tuje, kleke, alpskog bora i jele. Eukaliptus je uvezen iz Australije, koji isto tako spada u floru Maroka. Fauna u Maroku, također, je bogata i raznovrsna, a ogleda se kroz veliki broj životinjskih vrsta od koji su neke endemi. Tu imamo veliki broj ptičijih zajednica ( flamingosi, pelikani, sokolovi, lastavice, ševe idr.), veliki broj sisavaca, riba te insekata.
Photo by mauro_ventura
